Priredba i njeni pioniri

Povijest ekstremno desnog udruženja Počasni bleiburški vod (PBV) i razvoja neoustaških okupljanja na Libuškom polju kraj Bleiburga.

Na majici slika hrvatskog generala Ante Gotovine tijekom povorke / procesije, Bleiburg / Pliberk 2015. (Izvor: AK Bleiburg / Pliberk, 2015).

Skroman početak

Godinu dana nakon prve “komemoracije” na Sisvete 1952. nekadašnje ustaše osnovale su udruženje te od 1955. kontinuirano priređuju historijski revizionističku priredbu na Libuškom polju (Kolstø 2010). Na samom početku aktivnosti Počasnog bleiburškog voda 1950-ih članovi su bili samo ljudi koji su do 1945. bili izravno povezani s mehanizmom vlasti NDH ili su bili u redovima ustaša, poput Ilije Abramovića, jednog od članova-osnivača i dugogodišnjeg predvodnika društva. Podržavao ih je otpočetka svećenik Vilim Cecelja, koji se kao gorljivi pobornik Ante Pavelića poslije Drugog svjetskog rata te sloma NDH i nacifašističke okupacije Jugoslavije nastanio u Salzburgu, otkud je podupirao ekstremno desnu dijasporu (Posavski-Vremeplov 2016). Izvorno se “komemoracija” održavala na Sisvete (1. studenoga) ili na tzv. Majčin dan (druge nedjelje u svibnju), a postupno je svibanjska priredba postala središnja, pomaknuvši se s nedjelje na subotu (Kolstø 2010: 1159). Sudionici PBV-a bili su trn u oku tajnih službi socijalističke Jugoslavije, a posebno 1970-ih godina su Uprava državne bezbednosti (UDBA) i PBV ušli u oštar sukob. Godine 1966. UDBA je na polju postavila bombu koja je prerano eksplodirala i nije nikoga ozlijedila niti osujetila priredbu, ali se UDBA-i pripisuje ubojstvo Nikice Martinovića, člana PBV-a, u Klagenfurtu 1975; što jasno pokazuje razmjere tog konflikta, kako je navodio Jutarnji list 2014. Prije početka raspada SFRJ priredba nikad nije brojala više od stotinjak ljudi, uglavnom hrvatskih iseljenika iz Europe, Australije i Amerike, a tek od osamostaljenja Hrvatske 1991. PBV i neoustaška priredba dobili su osobito društveno značenje zahvaljujući podršci koju im je davao Tuđmanov HDZ. Otada se na Libuškom polju otvoreno pokazuju simboli i zastave NDH, glorificiraju ustaški ratni zločini i zločinci, itd.

Potpredsjednik vlade republike Hrvatske Tomislav Karamarko (HDZ) posjetio je spomenmisu u 2016. i primljen je oduševljeno od strane drugih sudionika, ovakvo ponašanje naglašava značaj Bleiburga u svrhu domaće političke kampanje (Izvor: AK Bleiburg / Pliberk, 2016).

Saveznik u političkom sustavu ...

Ovisno o sastavu Vlade, Hrvatski sabor je odobravao (ili nije) simbolično pokroviteljstvo i/ili financijsku podršku bleiburški skupovima. Sadašnji šesteroznamenkasti novčani iznosi PBV-u su omogućili kupovinu zemljišta na Libuškom polju, kao i izgradnju nove infrastrukture za priredbe, u što se ubraja i podizanje stalne bine 2007. (Kolstø 2010). Sam tijek “komemoracije” podijeljen je na više točaka: “proslava” počinje na malom groblju u Unterloibachu kod Bleiburga, i to molitvom, a najveći broj sudionika okuplja se oko spomenika, udaljenog otprilike 2 km od Bleiburga, nakon marša od groblja do tamo, zbog čega austrijska policija zatvara javni promet. Procesija je svaki put “okićena” neoustaškim zastavama i znakovljem, kao i političkim plakatima, a kod spomenika počinje “pravo slavlje” s misom i političkim govorima, nakon čega se pod spomenik postavljaju vijenci. Jubilarne godine 2015. na Libuškom polju se okupilo čak 30.000 ljudi koji su žalovali za NDH (Kleine Zeitung, 2015), a Hrvatska (javna) radiotelevizija već nekoliko godina uživo prenosi službeni dio “ceremonije” o trošku poreznih obveznika. Nažalost, cijela priredba nije samo prostor povezivanja ekstremno desnih udruženja i pojedinaca, nego predstavlja mnogo više – mitologizacija mučne i neutemeljene priče, 28 putem čega se “nasljeđe” zločinačkog ustaškog režima veže sa suvremenom svakodnevnicom građana RH, za što odgovornost u najvećoj mjeri snosi HDZ, ali i Katolička crkva u Hrvatskoj. Povrh svega, hrvatsko političko vodstvo s HDZ-om na čelu ne samo što kontinuirano financira tu “priredbu”, nego i tamo šalje svoje visoke političke predstavnike, poput Tomislava Karamarka i kontroverznog (tadašnjeg) ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, dok predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dolazi samostalno s vijencem nekoliko dana prije. Međunarodni političari, naravno, izostaju, ne želeći se sramotiti. Prošle godine Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, vodio je misu, a tri godine prije predložio je referendum za ponovo službeno uvođenje ustaškog i fašističkog pozdrava “Za dom spremni!” u Hrvatsku vojsku (Novi List, 2015.).

Hrvatski neofašist i novinar, Velimir Bujanec, na proslavi 2016. okružen svojim navijačima (Izvor: AK Bleiburg / Pliberk, 2016).

… i ostali sumnjivici

Pored svih tih javnih osoba tamo se pojavljuje i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, koji je kao član HDZ-a BiH na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu “dobio” 25 godina zbog zločina protiv čovječnosti. Dobrodošao gost je i Miroslav Piplica, predsjednik HDZ-a u Austriji i organizator raznih kulturnih priredbi u Beču (Der Standard, 2014.), dok funkcioneri neofašističkih strančica poput Hrvatske čiste stranke prava ili desničarskog TV-novinara Velimira Bujanca skup koriste za jačanje svojih politika. Primjerice, deklarirani neofašist poput Bujanca je zahvaljujući svojoj TV-emisiji na manjoj lokalnoj televiziji (Z1) stekao dobre veze s hrvatskim državnim vrhom (Balkan Insight, 2016.). Ekstremno desni skup kraj Bleiburga raste na internacionalnom nivou takvog političkog profila, zbog prisustva austrijskih političara kao što su Anneliese Kitzmueller i Josef Lobing. Dok je fašist Tomislav Sunić držao govor u slavu poginulih SS-ovaca u Šenturškoj gori, na skupu kod Bleiburga sudjelovali su Willi Ueberfellner (Koroški odbrani savez) i Peter Mussi (Akademički pjevači Tauriska u Klagenfurtu), “zaradivši” velik aplauz od okupljenih, mahom hrvatskih državljana koji su doputovali iz inozemstva.

Literatur

Balkan Insight (2016). What were the Ustasa for Minister Hasanbegovic, http://www.balkaninsight.com/en/ article/what-were-the-ustasa-for-min- ister-hasanbegovic--02-12-2016 (zuletzt aufgerufen am 28.10.2018).

Der Standard (2014). Jubel für Kriegsverbrecher, https://derstandard. at/2000001868816/Jubel-fuer-Kriegsver- brecher (zuletzt aufgerufen am 28.10.2018).

Kleine Zeitung (2015). 30.000 Kroaten am Loibacher Feld, https://www. kleinezeitung.at/kaernten/landespoli- tik/4732786/70-Jahrestag_30000-Kroat- en-am-Loibacher-Feld (zuletzt aufgerufen am 28.10.2018).

Kolstø, Pål (2010). Bleiburg: The Creation of a National Martyrology. In: Europe-Asia Studies, Jg. 62, H. 7, 09/2010m S. 1153-1174.

Nielsen, Christian Arboe (2018). The Yugoslav State Security Service and the Bleiburg Commemorations. In: Croation political Science review, Vol 55. No 2 S. 50-70.

Novi List (2015). Crkva za referendum o ustaskom pozdravu „Za dom spremni“, http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvats- ka/Crkva-za-referendum-o-ustaskom- pozdravu-Za-dom-spremni (zuletzt aufgerufen am 28.10.2018).

Posvski-Vremeplov (2016). Pocasni blei- burski vod, https://www.posavski-vreme- plov.com/suzna-dolina/po%C4%- 8Dasni-bleibur%C5%A1ki-vod/ (zuletzt aufgerufen am 28.10.2018).