Svake godinje u svibnju tisuće ljudi hodočastiju (2017 15.000, u 2015 godini čak 30.000) prema Loibacher polju/Libuškom polju kod Bleiburga/kod Pliberka u Koruškoj/Koroškoj. Njihov cilj je sve veće mjesto sjećanja. Organizirano od "Počasnog bleiburškog voda“ i, ovisno o sastavu hrvatske vlade, pod pokroviteljstvom hrvatskog sabora okupljaju se reakcionari zvake vrste: fašist_ice, (neo)nacist_ice, konzervativn_ice, predstavn_ice crkve, koje se ne distanciraju, hrvatske političar_ke, itd. Austrija se ponovno pokazuje sa svoje najbolje postnacističke strane i ponaša se pasivno do podržavajući. Odavno se to spominjanje smatra kao jedno od najvećeh, ako ne i najveće, fašističko spominjanje u Evropi.
Ali što se tu točno događa? Zašto se taj sastanak održaje? Tisuće posjetitelj_ica iz cijele Evrope tamo se sastaju, kako bi se sjećalii žrtva navodnog masakra Bleiburga/Pliberka. U svibnju 1945 bježali su vojski odjeli fašističke „Nezavisne Države Hrvatska” („NDH“ – što je nacistička vazalna država koja je postojala od 1941 do 1945 godine), ustaše, domobranitelji, četnici, članovi obrambene snage (Wehrmacht) i zaštitnog odjela (SS) – potpuno svjesni svojih zločina – od napredovanja Jugoslavenske oslobodilačke vojske. Pokušali su stignuti na britanski oslobođen teritorij, da se tamo predaju i tako zaštite od moguće osvete Partizan_ica u toku ratnog zatočeništva. Međutim njihova kapitulacija nije bila prihvaćena, nego su razoružani predani partizan_icama. Prema revizionističkoj legendi, na tome polju je u nastavku došlo do masakra. Ali činjenica je: Zaroljebnici su odvedeni u Jugoslaviju i tek na putu su nekoliko deset tisuća ubijeni, ostali dio je došao na sud. Na Loibacher polju/Libuškom polju nikada se nije dogodio masakr. Ali legenda postoji dalje u povijesno revizionističkoj svijesti. Najočitiji izraz toga je ovo spominjanje, koje ispunjava više funkcija nego jednostavna pobožnost.
Zato ovaj blog. Cilj nam je objasniti što više o tome sastanku, razjasniti ga u svom većem kontekstu i otvoreno imenovati njegove protagonist_ice. Dugotrajno želimo da se to spominjanje nemože više održati. Za to želimo staviti kolekciju tekstova na raspolaganje, koja će kako se nadamo zadovoljiti zahtjev kritičkog razmatranja tog spominjanja. Osim toga skupljati ćemo ovdje i fotografije spominjanja, tiskovne izvješćaje i sličnan informativan materijal.
Kritika uvijek znači ukidanje kritiziranog subjekta - U tom smislu: Izbačaj „Počasnog bleiburškog voda“ iz pruge!
