Što se svake godine događa u svibnju na Loibacher polju/Libuškom polju kod Bleiburga/kod Pliberka u Koruškoj/Koroškoj?
U svibnju se sastaju svake godine tisuće ljudi (2017 15 000, u 2015 godini čak 30 000) zbog spominjanja na navodne žrtve iz „masakra u Bleiburgu ”, odnosno: ustaše i njihovi članovi, simpatizanti_ce, članovi obrambene snage (Wehrmacht) i zaštitnog odjela (SS), domobranitelji, četnici, itd. Postoji legenda, da je ta grupa na tom području doživila masakr. Grupa ljudi, koji se tu okupljaju, je mješavina od (neo)nacista, fašisti_ca, hrvatskih političar_ka, konzervativnih, predstavnika crkve itd. – zajedno im je povijesni revizionizam. Drži se procesija, kao i misa kod spomenika na Loibacher polju/Liibuškom polju, postoje pivnice pod šatorima, prodajni štandovi itd. Između nemarnosti, ljubaznog promatranja i podrške austrijskih državnih ustanova tu se spomenjuju ustaše i fašistička „Nezavisna Država Hrvatska” („NDH“ – što je nacistička vazalna država koja je postojala od 1941 do 1945 godine). Istodobno se slave hrvatski branitelji jugoslavenskih ratova.
Što se tada dogodilo?
U svibnju 1945, kratko prije bezuvjetne predaje Trećeg Reicha, ustaše + simpatizanti_ce, članovi obrambene snage (Wehrmacht) i zaštitnog odjela (SS), domobranitelji, četnici itd. - potpuno svjesni svojih zločina - počeli su bježati od napredovanja Jugoslavenske oslobodilačke vojske i ratnog zatočeništva, zato što su dočekivali osvetu zbog svojih zločina. Planirali su stignuti i predati se na britanskom oslobođenom teritoriju. Međutim njihova kapitulacija nije bila prihvaćena, nego su razoružani predani partizanima na Loibacherskom polju/Libuškom polju. Zaroljebnici su odvedeni u Jugoslaviju, na putu i na jugoslavenskom području su tisuće ubijeni i jedan dio je došao na sud.
Šta kaže legenda?
Prema legendi došlo je do masakra sa strane partizana na Loibacher polju/Libuškom polju. Istodobno se tvrdi da je i britanska vojska zajedničko odgovorna za masakr ne prihvaćajući kapitulaciju. Međutim nikada nije bilo masakra (vidi gore). Ponovito su tražene navodne masovne grobnice u blizini Bleiburga/Pliberka, ali zato što ne postoju je njihovo pronalaženje teško.
Kome se tako spominje?
Sa sjećanjem i otvorenim davanjem počasti ustašama i "Nezavisnoj državi Hrvatske" spominje se fašistički pokret, za čiju ideologiju je glavni utjecaj bio nacionalsocijalizam. Posebnost NDH je njen sustav koncentracionih logora, koji je bijo vođen bez njemačke pomoći, sa najvećim logorom za istrebljenje ljudi u Jasenovcu. Činjenica potpuno neovisnog sustava koncentracijskog logora je jedinstvena. Oni koji slave NDH, slave isto rušilački antisemitizam, anticigizam i antisrpski rasizam.
Povijest sastanka u Bleiburgu/Pliberku
Funkcija i uloga proslave u Bleiburgu/Pliberku se (barem od 2000-ih) jako mjenja. To se posebno odnosi na veličinu godišnje proslave. Prije raspada Jugoslavije proslavu su uglavnom posjećivali hrvat_ice iz evropske i sjeverno-američke dijaspore. Od tada Bleiburg/Pliberk se smatra kao mjesto „najveće hrvatske tragedije.” Do 1990-ih sa nekoliko stotina sudionika sastanak je bio pretežno pregledan, zatim je porasto do nekoliko desetak tisuća sudionika. Bleiburško slavlje također igra veliku ulogu u unutarnjoj hrvatskoj politici, pokazuje se godinama na televiziji i dominira u svibnju tjednima izvještavanje. Postalo je glavno polazište za izgradnju hrvatske narodne svijesti. Ovisno o sastavu vlade hrvatski sabor je pokrovitelj sastanka.
Od jugoslavenskih ratova pored pokazivanja ustaških simbola kao i od NDH, dio proslave je također uzdizanje pojedinačnih ratnih zločinaca i vojnih saveza iz jugoslavenskog rata, kao i pokazivanje njihovih simbola i zastava.
Tko organizira taj sastanak?
Organizator godišnje proslave je "Počasni bleiburški vod ". "Počasni bleiburški vod " je u Austriji registrirana udruga, koju su osnovali hrvatski iseljenici. Glavno područje djelovanja je organizacija sjećanja i time širenje povijesnog revizionizma i slavljenje NDH. "Počasni bleiburški vod " ne upotrebljava grb Republike Hrvatske u svom logotipu, već upotrebljava šahovnicu koja je korištena u vrijeme NDH. Isti logotip je korišten kao znak na rukavima članova hrvatske jedinice od oružanog zaštitnog odjela (Waffen SS). Taj logotip je također na spomeniku na Loibacher polju/Libuškom polju.
Kako je tijek slavlja?
Godišnja proslava počinje na groblju u Loibachu/Libučeu kod Bleiburga/Pliberka sa "komemiracijom". Međutim najveći dio sudionika stiže direktno do spomenika, koji je oko dva kilometra izvan Bleiburga/Pliberka. Nakon komemiracije sudionici sa groblja marširaju na putu prema spomeniku. Zbog toga su javne ceste zatvorene satima. U toku marša se također nose zastave i stijegovi. Kod spomenika počinje stvarna proslava sa katoličkom misom i brojnim govorima hrvatskih političar_ka. Vrhunac proslave je polaganje vijenaca na spomeniku.
Što je sve na tome mjestu?
1976. godine je podignut prvi spomenik u Bleiburgu/Pliberku, koji je 1985. godine preuređen. Spomenik se nalazi u sredini Loibachera polja/Libuškog polja. Vlasnik tog imanja je predsjednik „Počasnog bleiburškog voda", Ilija Abramovič. Udruga, odnosno njihovi službenici, sve više kupuju više zemljišta. Prije nekoliko godina izgrađena je također natkrivena pozornica.
Mijesto sjećanja raste sve više i više, u njegovom centru su nekoliko stabala. Oni su posađeni davno nakon 1945. godine, da povežu sa sjećanjem konkretno mjesto. Sađenje slijedi motivu oslikane slike, koja podiže "legendu Bleiburga" i koja je vrlo poznata među hrvatima u dijaspori. Ta slika ni na koji način ne predstavlja događaje tog doba, već povijesno revizionističko sjećanje na masakr koji se nikada nije dogodio.
Mjesto sjećanja će se dodatno proširiti. Od 2015. godine se gradi groblje iza spomenika. Iskopana jama trenutno nema sadržaja, vjerovatno tu trebaju biti pokopani smrtni ostatci. Međutim prema upitu kod sabora za tako nešto nema zahtjeva. Još uvijek nije jasno što bi se tamo trebalo dogoditi.
